trio fantasticus

Dakle, imala sam vozački 08.08., kojeg sam pala, jer sam se prebrzo uključila na Slavonsku... Da skratim priču, uključila sam se u promet kad se nekakav passat (nakon šta se uključio u promet a bio je četvrti iza mene) počeo prestrojavat u srednju traku. Bila je čista cesta, nikog nigdje... I ruši me, zbog jedne jebene greške... Imala sam takav jebeni feeling da ću past čim sam došla na prvi sljedeći semafor...

Na Strojarskoj sam morala gristi usnicu da se ne rasplačem, a na povratku na svoj poligon sam vozila ko da vozim rally, instruktor nije mogao vjerovat i onda mi je stao na kočnicu i reko da ju neće pustit dok se ne smirim...

Kaže meni instruktor kak sam taj ispitni sat odvozila milijun puta bolje nego ijedan sat vožnje. Kaj mi to vrijedi kad sam svejedno pala?!?

 

Nekak sam to nadvladala i sad čekam kad ću imat drugi ispit, koji moram položit jer stari više ne bu plaćal... Sad je tu osim ponovnog plaćanja ispita i produživanje liječničkog jer za pu vrijedi 6 mjeseci, pa uzet još neke dodatne sate i tako to...

 

Počela sam radit... Ima već mjesec dana... Mogu samo reći da uživam...

Isto mjesto ko prije godinu dana, većina istih ljudi... Super atmosfera u z koju se zaboravi na činjenicu koliko posao zna biti naporan... I naravno puuuunoooo zgodnih dečkiju za gledanje...

Moram priznati da maštam o tome da mi dragi radi tamo, primjerice da si nađem nekog tamo, bilo bi fora skrivat se među kutijama i paziti da netko ne skuži da se tu nešto muti... :cerek:

 

Počela sam "patit" na te tajne, uzbuđenje, adrenalin, samo još više raspaljuju strast i želju... ufff!!!

 

Sad znate zašto volim raditi tamo...

 

Nešto manje veselo mi se dogodilo jučer na putu do posla. Prelazila sam zebru kod Kemijske kad me auto udario, bila sam na biciklu, odletila u zrak, pala na cestu... Još se sad sjećam kak sam gledala cestu iz zraka (ko da sam bila u lunaparku). Frajer je odmah izletio iz auta. pita me jesam dobro ja jedva odgovaram aha, uočavam sav spigan bicikl i viknem kao plačnmim glasom Bicikl... On meni: "pusti bicikl jesi ti dobro?" Nakon toga sam ga tražila za poziv, zvala starog da mu kažem kaj je bilo i da ga pitam kaj da radim, kaže meni stari da zovem policiju. Frajer se trese i pita kaj ćemo sad, ja mrtva hladna zvat ću policiju. Nazvala ja, čekali ih pola sata, došli, poslikali moj bicikl iz svakog mogućeg kuta, izmjerili cestu ko da će radit novu, napisali zapisnik o puhanih 0,00 i ošli...

Frajer me otfurao na posao, otfurao moj bicikl na servis (bio me pitao jel hoću novi ili da mi ovaj servisira, ja odabrala svoj), došao po mene na posao, dofuro mi navečer bicikl... Jako je bio dobar prema meni, ali tu je bila i ta neka odgovornost pošto i sam ima klinca od dvije i pol godine...

Ruka me cijeli dan boljela, pa me stari natjerao u Traumu na slikanje...

Došla ja tamo i dok sam čekala sam se skompala s jednim starijjim stričekom s kojim sam pričala svo vrijeme, a kasnije i s njegovom ženom koja je došla jer je strgala ruku...

A kako su zgodni doktori u toj Traumi, uf! Doktor me, nakon prepipkavanja, poslao na slikanje, rekli da  mi nije ništa i da samo hladim bolno mjesto i pijem analgetike...

Ali moram priznat da je bio tren kad sam požalila šta nisam ništa slomila... Kad sam vidjela frajera koji radi u gipsaoni.... :cerek::cerek:

 

Znam, priznajem, ugrožena sam...

Fali mi ta najvažnija sporedna stvar na svijetu, izuzev nogometa... :rofl:

 

I tako, još me ruka boli... Ali izdržat ću...

 

to bi bilo za sad sve od mene...

 

Voli Vas sve

Vaša

Marty

jbg za bicikl, za ruku, za vozački. bu bolje :). i super za posel :).

TU SMO NEGDJE ; GROZNI VOZAČI I TOTALNO UGROŽENI ,)

jadna ti...nisam znala da vodis zanimljiv zivot...salim se...naravno...oporavi se...pusa

uh sve ti se spojilo ovih dana. žao mi je za vozački, ako te tješi, rade to redovno ljudima, samo da ih ruše pa da ponovno plaćaju... Čudno mi je za Kemijsku... tip je išao na crveno? %) tamo je semafor... ajde, drago mi je da si ti dobro :) makar i bez dečka iz gipsaone

Uvijek će ti faliti ta najvažnija stvar, koliko god je imala, nikada je nije dosta...

http://tonkicapalonkica.mojblog.com/p-blogeri-na-rostilj-spremni/194585.html

volim te

Prvi pokušaj
U subotu sam sva treperila od sreće, što zbog koncerta, što zbog toga kaj ću po prvi put vidjet kak izgleda maksimirski stadion (da, jedna sam od onih koji su puno puta prošli pored stadiona ali nikad nisu bili unutra)...

Naša mala grupica se nalazila kod onog kipa golog tipa ;) Naravno, sve smo bile u crnom, neke čak u crnom od glave do pete, dok nije došla Kolegica u pinky majičici ;) (luda je!) N amoje pitanje: «Zakaj si u rozom?» spremno je odgovorila: «Pa da me skužiš!» Nakon što smo se svi skupili, krenuli smo put stadiona, put trave... Provjera karata, provjera torbica i upadamo na stadion... Tek što smo došli, počeli su se crniti oblaci, ubrzo je počela laganini kiša, no kad se spustio pljusak, pobjegle smo pos krov...
Stane kiša, svi istrčavaju nazad na stadion...
Ponovno pljusak, nas nekoliko se zgura nekim dečkima pod zastavu... Nije imalo smisla, em kaj smo bile totalno mokre, em kaj je najgore bilo kad bi zapuhnulo...
Na kraju smo se stale pod krov i nismo izlazile do poslije 9 kad se saznalo da je koncert odgođen...
Naime, Tiho Orlić se prošetao po pozornici, točnije po onom dijelu koji se pružao u publiku i objavio da je koncert odgođen.
Mnogi su se pitali zašto se nije to objavilo preko razglasa. Zato što im je 2000 megavata struje bilo pod vodom...
Sve u svemu vrlo zanimljiv događaj... Pokisnuli jesmo, razbolili se nismo, jedva smo dočekali sutrašnji dan....

Drugi pokušaj
(koji je STVARNO uspio :wink:)
Opet smo se našle kod kipa... Kao i jučer, prodavali su se razni suveniri, majice, šalevi, medaljoni, križevi... I sve to vrlo pristupačnim cijenama od 40 ili 50 kn...

Ljudi je naravno bilo više nego jučer, pošto je čak većina upala bez karte. Kontrola je bila rigoroznija nego dan prije. Svaka majica se pregledavala (samo mi nije jasno kako su ljudi ušli unutra sa kapama na kojima su ustaški simboli, a da ne govorim o majicama), svatko tko je imao bocu morao je čep baciti na pod, torbice su bile pregledavane.... No, usprkos vrlo rigoroznim pregledima, neki su ušli s bakljama, a majice i kape sam već spomenula...


Malo mutna slika s moga mobitela... Čekamo još jednu...

Na stadionu je bilo odlično... Kako su se ljudi skupljali tako je bilo veselije... Naravno, bilo je i skandiranja...
«Ajmo, zapad, ajmo zapad...»


Meni je nabolje to šta nekoliko tisuća ljudi odgovaraju kao jedan...

«Ajmo istok, ajmo istok...»


U početku smo bile raštrkane, neke su bile iza, neke su bile naprijed blizu pozornice... Na kraju smo se svi skupili iza, i sve se vidjelo...

Koncert je stvarno bio odličan, atmosfera prekrasna... Pogotovo za vrijeme izvođenja pjesama Ratnici svjetla i Dive Grabovčeve kada su se sva svjetla ugasila i samo su bili upaljeni mobiteli i upaljači...


Istok


Zapad

Bilo je pive na hektolitre, stoga ne čudi što je većina pripadnika jačeg nam spola bilo pod gasom, čak sam vidjela stričeka koji si riga u ruku, nimalo lijep prizor (brrrrr!!!)...

Cijeli koncert sam preskakala i propjevala točnije derala sam se, ali ništa ljepše nije bilo no kad se čulo više od 50 000 duša kako pjeva u jedan glas, znajući da si dio toga i ti sam...
Bilo je savršeno!

Mojoj malenkosti jedna od najdražih pjesama s ovog albuma je:

Diva Grabovčeva

Bila jednom u tim davnim danima,
Grabovčeva lijepa kći,
gdje iz kamena voda teče
na Hercegovu tlu,
gdje iz kamena raste cvijeće
u sjećanje na nju.

Dušman tuče, mlado tijelo ubija,
u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama,
bila joj za kraj.
Umre tijelo, al' duša ode
u Gospin zagrljaj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Pogledaj u oči našim ženama,
i kad vidiš jedan divan sjaj,
to je Diva Grabovčeva,
još je ona živa znaj.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
vlada opći nespokoj,
ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj,
o toj ženi, čistoj, hrabroj,
Divi Grabovčevoj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja,
teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

A definitvno jedan od najljepših stihova u pjesmi Početak:
Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba.

Da ne govorim o pjesmama Ratnici svjetla i Moj dida i ja....

A ovako o koncertu piše net.hr:

Thompson u prepunom Maksimiru

Krcat stadion - bilo da je to 40 ili 60 tisuća Hrvata - orio se 'Za dom spremni' i 'U boj, u boj'. Nakon pozdrava predstavnicima Crkve i obitelji Gotovina, pjevač je rekao: 'Nismo fašisti, nego domoljubi.'
ZAGREB – Uz skandiranje "Za dom spremni" prepunoga maksimirskoga stadiona, pjesmom Početak iz drugoga je pokušaja u nedjelju navečer započeo koncert Marka Perkovića Thompsona.

Nakon što ga je u subotu spriječila kiša, više od 40 tisuća fanova, većinom odjevenih u crne majice s Thomsonovim likom, u jedan je glas pjevalo pjesme s posljednjega albuma Bilo jednom u Hrvatskoj, zbog čije je promocije cijela turneja i organizirana, piše Novi list. Večernji list tvrdi pak da je na koncertu bilo čak 60 tisuća ljudi i da za publikom u deliriju nisu zaostajali ni gosti u počasnim ložama. Od poznatih na koncertu su, među ostalima, bili Slaven Letica, Josip Jurčević, Stipe Drviš, Goran Grgić, fra Vjekoslav Lasić (poznat po misama zadušnicama za ustaškog poglavnika Antu Pavelića)...

"Dragi prijatelji, hvala vam što ste došli, bez obzira na ono jučer i budimo ponosni i dostojanstveni pjesmom", riječi su kojima se Marko Perković zahvalio svojim obožavateljima, nakon što je posebno pozdravio predstavnike Crkve, obitelj Gotovinu i sve generale.

"Mene danas napadaju da smo fašisti, nacisti, a tako i sve vas koji ste ovdje, no mi to nismo. Mi smo hrvatski domoljubi. Poručujemo svima da postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći, jer ova je zemlja stvorena krvlju i znojem", rekao je Thompson uz veliko odobravanje publike, koja je odgovorila: "U, boj, u boj, za narod svoj!"

Hrvatske zastave, transparenti s pozdravima iz svih krajeva svijeta - od Mostara, Melbournea, Frankfurta, Dalmacije, Vukovara, Slavonije - te ipak pokoji ustaški simbol nisu izostali s ovog glazbenoga spektakla. Pozornica od šestotinjak kvadrata, jačina struje potrebna za veće naselje te euforična atmosfera na stadionu ostvarila je organizatorove najave.

Pjevajući pjesmu Neću izdat ja, Thompson je jednim krakom pozornice duge pedesetak metara došao do sredine igrališta, pjevajući zajedno s publikom, a kod pjesme Moj dida i ja nebo nad Maksimirom obasjao je vatromet, piše Večernjak.

Kao što su i obećali organizatori, svi koji su ostali bez ulaznice u subotu koncert su pratili sa maksimirskog travnjaka, piše Novi list.



Još malo slikica...











Bez obzira na odgođenje, nije mi žao love koju sam odvojila za kartu... Koncert će mi zaista ostati u prekrasnom sjećanju...
Thompson je zaista car! :yes:

p.s. Kaj se tiče mojih ispita, heh, uspjela sam dati jedan, tako da mi ostaje još 6 ispita za dati...
Drž'te fige!

mi don't like tompson. i čestitam na prolasku :D

veselo veselo ajd baš mi je drago...treba si ispunit želje ma šta drugi mislili u njemu...

čula sam da je bilo predobro na koncertu od mojih frendova....sretno s ispitima....

Bas mi je drago sto si se zabavila..nisam te dugo cula...miss you...kiss

nisam bas neka velika obozavateljica al moram priznat da mi je pjesma moj dida i ja predobra...uzivaj

vidio sam te jučer iz auta u savskoj,bila si sa aleksom :)

@eddy: ma da? kad?

u petak nevečer...

@eddy: aha... kad ćemo na kavu mi? :)

imaš ti msn možda? pa ja sam uvijek za kavu.. ti reci kad možeš :)

@eddy: imam msn: cinder139@hotmail.com pa se javi

fige su tu! pa dokle je rok? :)

Ide mi sve na živce! Glupo vrijeme, malo hladno, malo vruće, malo kiša, nek se dogovore više! Gužve na cestama... Čak i kad vozim u vrijeme kad nije špica, kad ne bi trebalo bit gužve, ima je, jer naravno sada se sjete širiti ceste, popravljati tramvajske pruge... Ali neka, preživjet ću još 5 sati vožnje do polaganja...



Danas sam nekoliko puta se morala okoristiti javnim prijevozom, što na posao, što s posla, što na faks, što s faksa...
Ali umrla sam kolko je bilo vruće i sparno i koliko je tramvaj morao stajati (i time produžiti vožnju) jer su bauštelci morali raščistiti prugu. Ajde još da ima kakvih zgodničkih bauštelaca bilo bi lakše čekat, ali sve su to stričeki od 35 +, osim njih par koji se uvijek negdje skrivaju... ;)
Ali, primijetila sam par sitnica kod tih bauštelaca...
Neki dan, dok sam išla na posao, vidim iz tramvaja kako oni zapravo održe tako dobro raspoloženje cijeli dan rada... Naime, jedan je lijepo eksao bombicu Pelinkovca, da bi drugi onda izvukao iz hlača još jednu, a ovu popijenu flašicu su sakrili ispod prsluka na naslaganim «rizolima»...
Sjećate se onog slučaja kada se frajer s radnim strojem zabio u kuću i odnio zid?
Ne čudim se...
Frajer sjedi u radnom stroju i tipka porukice na mobitelu. Srećom, pa nije bio uključen stroj i srećom što u blizini nema baš kuće....

I sad pošto sam pričala o bauštelcima, moram malo i o vojnicima, zapravo oni se nazivaju ročnicima...
Jedno ljeto, točnije ljeto nakon 3. srednje, desio se meni popravni iz matiše. Naravno, nakon cjelodnevnih instrukcija i vježbanja matiše, navečer se trebalo opustiti. Pravi je način meni otkrila Ifica.... Ona živi u Travnom, a u blizini je vojarna. I tako smo nas dvije svaku večer sjedile na klupici preko puta vojarne i gledale i gledale... :D Naravno nakon par dana našle smo nekoliko vojničića koji su nam pravili društvo narednih večeri...

Iz toga proizlazi Ifina teza: Bauštelci i vojnici su najzgodniji...

Bila sam na faksu danas, imala ispit iz Engleskog... Ja bila tako happy zato što mi je tu bio siguran prolaz, pošto je samo usmeni i eventualno 3 rečenice iz gramatike... Možete zamisliti moje razočarenje kad sam ispred sebe dobila ispit, pismeni, i kad sam čula da su rezultati sutra... Tako sam ja, čim sam došla doma, ponovno prijavila Engleski za svaki slučaj...
A mogla je barem najavit da će biti takav ispit, šmrc!
Mislim, znam da nisam glupa, ali mi se tako strašne stvari dešavaju u zadnje vrijeme...
Isto ko i u ponedjeljak... Sjedim s curama na kavi, a nisam skužila da je stolac potrgan, primim stolac da se primaknem stolu i tako si lijepo prikvačim prst. Tako se lijepo raskrvario po sredini jagodice...


(ovo sam dobila mailom i moram to podijeliti s vama ;D)


ŽENE, OBAVEZNO PROČITATI!

Znate li:

Da su slučajno lutke iz izloga prave žene, bile bi
premršave za rađanje djece.

Da je Barbie prava žena, morala bi hodati na sve četiri, jer s njenim
proporcijama nije moguće uspravno stajati.

Na svijetu ima tri milijarde žena koje ne izgledaju kao supermodeli i samo njih osam koje tako izgledaju.

Marilyn Monroe je nosila veličinu 42. Uzmite u obzir da su se konfekcijske veličine posljednjih godina znatno promijenile. Ondašnja veličina 42 je danas 46 ! A Marilyn Monroe je bila seks-simbol i nikad nitko od nas nije rekao "Uh, al' ova ima debelu guzicu!"



Prosječna žena ima oko 66 kg.

Fotografije modela u novinama su retuširane, dakle ni te cure nisu savršene (ako je to uopće nekome lijepo...)

Ispitivanje provedeno 1995. pokazuje da se 70% žena osjeća deprimirano nakon što su 3 minute listale modni časopis. (Kome se tako nešto već nije dogodilo???)

Prije 20 godina supermodeli su imali oko 8% manje kilograma od prosječne žene. Danas 23% manje.

Jedan je profesor engleskog jezika na ploču napisao: "woman without her man is nothing" i tražio od učenika da stave interpunkcijske znakove. Dečki su napisali: "woman, without her man, is nothing".
Djevojke su napisale: "woman! without her, man is nothing"
(Što nekoliko znakova može učiniti! I kako su samo već u školi djevojke
pametne...)

Pošalji ovaj mail svojim prijateljicama i nešto će se lijepo dogoditi:
oraspoložit ćeš ih! Cure, mi smo najjače!!!!!!!!!!!!!!

ja ovaj mail šaljem svima! ubercool =)

woman , you are obviusly without man ;)

hi hi hiiiiiiiiiiiiK, meni najbolje kad mi dodje neka glupačica sa forama kak sam debela i počne me odmjeravat, a ja si mislim, raga get yourself some boobs... :))))

odličan mail :D a što se tiče Teorijskih Osnova - mislila sam na Teorijske Osnove Soc. Rada - kod Kneževića... a Miličića sam imala prošli semestar... heh :D

joj! ti, hifaća i vojnici! UBIT ĆETE ME! Smješan mail :D pusa

odličan mail!

haha... zanmimljiv post ;) bauštelci i vojnici...to su tvoji tipovi? hahhaa ;))

@eddy: ne samo oni, tu su i studenti... ;)

e pravila su super!a sta bi oni bez nas??!!!tesko s nama a teze bez nas....pussssaaaa

Činjenica je da su se žene povampirile, svaka bi svog Christiana Ronalda, a onda se s 30+ godina pitaju što je krenulo po zlu.

    

Paint?

Ovo je priča o slikarici...

Istinita ili ne, prosudite sami...

This isn't one of scary stories, because I heard most of them starts with this same sentence.

Još otkako je bila dijete, njezini roditelji su shvatili da slikarski talent, kakav ima njihova djevojčica, ne smije propasti. Stoga je malena Viktorija od početka imala obrazovanje temeljeno na svojem talentu.

Imala je sve predmete kao i ostala djeca koja su pohađala pravu školu, samo što je ona imala puno više sati Likovne umjetnosti i izražavanja.

Kada je zašla u pubertet njezina su djela odavala samu nutrinu tinejdžerske sreće, ljubavi i boli.

Roditelji i bližnji su se divili tim djelima, čak i učeni akademski slikari nisu mogli, a da ne priznaju da tako nešto lijepo nisu susreli u svome životu.

 

Oko 16-te godine života Viktorija Vukić je imala svoju prvu samostalnu izložbu nazvanu jednostavno «Bol».

Primila je lovorike, nitko nije mogao niti smisliti kritiku...

Boje, kompozicija, sjene, likovi, sve je ugodno baš svakomu oku. Viktorija je ubrzo postala svjetski poznata slikarica. Uživala je u svakome trenutku svoje novostečene slave. Bila je voljena više no što bi mogla poželjeti, a to je ono što je smatrala da joj nedostaje u životu. Ljubav...

 

Pripremala je svoju jubilarnu, desetu izložbu, imala je dvadeset godina.

Zdravlje joj je počelo slabiti. Nakon mnogih liječničkih dijagnoza koje su bile iste, morala se pomiriti s tim. Bez ikakvog objašnjenja, Viktorija je umirala...

Nastavila je slikati, to joj je ispunjavalo mladi život i bila je sretna.

 

Na dan svoje smrti, 22. veljače 2002., napunila je dvadeset i dvije godine. Našla ju je njezina srednjoškolska ljubav, Marko, razrezanih dlanova, u ateljeu punom snijega. Bio je otvoren krovni prozor.

Nitko nije znao što se moglo dogoditi... Njezini roditelji su bili neutješni...

 

Inspektorica Bianka, koja je vodila istragu, zahtjevala je Viktorijin dnevnik, nadajući se da tamo postoje neki tragovi nužni za istragu. Nije pogriješila...

Zapanjila se pročitavši najnoviji zapis, napisan samo dan prije Viktorijine smrti.

U dnevniku je pisalo:

«Doktor Popić također smatra da sam slabokrvna i da se zbog toga osjećam slabo... Mama i tata ne znaju šta da rade, oni bi me najradije smjestili u bolnicu na liječenje. Ali puštaju me da slikam i dalje, pošto znaju koliko me to opušta...

Sigurna sam da će ovo jednog dana netko pronaći i pročitati, zato ću ovo i napisati.

Svaka boja koju sam upotrijebila za bilo koju svoju sliku sadržava poseban koncentrat – moju krv. Tako da, što se mene tiče, doslovno sam u svako svoje djelo uložila dio sebe. Zato i jesam slaba, zato i umirem, ali nisam imala srca to reći ikome, jer znam koliko bi ih to povrijedilo!

Volim ih... Sve... Jako...»

trenutno se u mojoj glavi stvara milijardu asocijacija što može postići samo jako dobra priča :) puno hvala, sad ću imati što raditi ostatak dana :D

dobra je priča

.. ei.. dugo nisam biLa tu.. :) hvaLa na komentaRu.. :) i da.. jebena mi pRiča.. : ) uživai..

ali vidiš, kako je u svako svoje djelo uložila dio sebe, nastavila je živjeti u tim djelima... zato su se i toliko sviđala drugima... that's so sweet =)

ieu :S... jesi možda gledala film Crvena violina? Vrlo slična poruka ( a i film nije loš za pogledati)

super blog :)) pa šta ima? valjda znaš tko je :))

@samba: nisam gledala film, izgleda da moram :) @eddy:naravno da znam tko je ;) kad ćemo na kavu? ;))

a javi se za kavu... kad će tulum? haha ;) di su marko i alexa?

i onda napišeš post poslje tri mjeseca kad je pritisak na vrhuncu ; a ova priča -izmišljena provjerio sam nema inpektorice bjanke

@eddy: ne znam kad će tulum... marku sad kraj šk.g. pa mora učiti, a alex radi...

mala je bila drmnuta, nema sumnje... i pojam autorskog djela - nije skužila da djelo ne mora biti od autora da biu bilo autorovo. stvarno ćaknuto... ali zanimljivo.

Čini mi se da mene blogić baš i ne voli;zadnje što sam Vam napisala bilo je da se čujemo za par minutica i onda sam ja lijepo napisala novi post ALI nije mi objavljen tako da se iskreno nadam da ću danas imati malo više sreće,primjerice ...

alex, pa tebe niam vidio ni čuo...dugo.

a hjoj... to mi je najgore... =(

posjeti me

pljucni triput prije pisanja, možda upali ;))

opet ja... hih... samo se javljam tj ostavljam TRAG! =) kiss

hello! ja sam nova i imam novi blog, ali mi je malo nezgodan dizajn i nitko me ne komentira :( Pliz, posjetite me!!!! PS. Čitamo se!

ej...evo me napokon kod tebe...znam kako ti je s blogom...tako je i meni...zivcira...pusa

ja sam ti laganini u guzvi u zadnje vrijeme; da nebi bilo da sam zaboravio na vas ;o)

ne odustaji - ako ništa drugo uvijek možeš otvoriti novi blog koji radi :P

Malo sam proletila ovim blogom da vidim šta se to ovdje piše,pa odlučih da i ja napišem barem jedan mali post jer sam i ja naime dio triofantasticusa (ako je još uopće šta ostalo od toga) iz koje kakvih razloga no dobro nećemo sada o tome.

Moja draga Martinica se raspisala pa evo draga moja da ti i ja malo ukradem koji red na ovome blogu :)  Šala naravno!

Uglavnom reći ću par skromnih riječi o sebi jer bi bilo nepristojno da se barem malo ne predstavim...

Kao što rekoh već ime Aleksandra,a moja draga obitelj je tu uvijek uz mene;mammy,tatty i moje najdraže biće (koje mi nekada nenormalno digne tlak i živce) brat Boris.Nikako ne smijem zaboraviti moje pseto,moga pasa po imenu Bea (KUJA !!),hiperaktivna i uvijek spremna za akciju mješanka terijera i jazavčara...

Da,da bilo je to prije...pa uskoro će biti dvadeset godina (26.06.1987.) kada sam ja kao malo derište ugledala svijet plavo zelenim okicama.

Svoju neponovljivu prijateljicu Martinu znam još iz osnovne škole iako nismo otpočetka bile tako dobre kao u zadnjih desetak godina,no prošle smo zaista puno toga naravno dobrih,ali i manje dobrih stvari.Jedno vrijeme smo čak razmišljale o tome da krajem srednje škole svaka od nas odvoji sebi drage stvari koje nas vežu za nama lijepe događaje,te ih zakopamo na neko mjesto (i po mogućnosti zapamtimo gdje:) ) i nakon par godina kada ćemo možda imati već svoje obitelji to iskopamo i prisjetimo se dana kada smo uživale i nismo imale nikakve brige,jer kako se kaže čovjek je samo jednom mlad;to treba znati iskoristiti ali jako pametno da ne bi kasnije osjetili posljedice,no o tome nekom drugom prilikom.

Čujemo se za par minutica,do tada Vas sve pozdravljam

Pus pus

 

cemu kopat po gradu kad imate ovaj blog.. inace ja i edo imamo puno bolju ideju.. nac cemo se kad cemo obadvoje navrsit 60 i napusit cemo se ko zadnje svinje..

  

1) Marty je postala teta čuvalica

Kako sam s vremenom skontala da tele marketing ne funkcionira zbog puno razloga i da je ta firma totalno i potpuno i u doslovnom smislu riječi u kurcu, potražih nofi poslek...

 

Našla sam zanimljiv oglas, poslala molbu i dobih povratnu informaciju.

Bila na razgovoru, idući dan dobila posao.

«Postala sam teta čuvalica» - svečanim glasom sam objavila svojima doma i svojem društvu.

Kikač je presladak, ima samo 11 mjeseci i super se slažemo.

To mi je psihički odmor, 2 sata igre, pjevanja, hodanja i čitanja slikovnica.

Čuvam ga dnevno dva sata, kada njegovoj mami treba pomoć, pošto mora učiti. Mama mu ima još samo 4 ispita do diplome i 25 godina, jako simpatična teta.

Nas dvoje kak smo se vidli, odmah smo se skompali, a kada je bio prvi dan čuvanja, čim me vidio odmah se počeo smijati, bebač mali.

Trenutno ga malo muče zubeki, a vejiki ih ima već 6.

Ponekad imam feeling da se više ja igram s njegovim igračkama nego on, meni je to tak interesantno...

Ima onu igru od Playskoola (kaj se reklamira) s onim lopticama koje iskaču i nekakav kvazi bubanj koji pjeva.. Joj kad to uključim ne gasi se 2 sata...

Jbg, ja kao klinka nisam imala takve... Meni je pjevao radio hihi...

 

Još uvijek radim u tele marketingu, čekam da me isplate... Ne mislim tamo novce ostavit! A kad me isplate odo ja!!!

Legica s posla je redovno na faxu pa će mi dati studentski ugovor i odo ja raditi gdje sam i ljetos uživala, jedva čekam...

 

 

2) Have you ever felt, like, so alone

Ovo bi moglo biti pitanje, iako se i sama tako osjećam...

Ne znam niti što da pišem, sve mi je tako ravno...

Ne znam niti što da kažem...

Danas sam saznala da je jedna cura s posla umrla jučer popodne, a imala je samo 25 godina... Znam ju od kad sam počela raditi, znači svega 7 tjedana, ali je takva osoba da na svakog ostavi užasno jaki dojam...

Ne plačem, ne mogu, u šoku sam, to priznajem. U onoj sam situaciji kada mi samo treba prijatelj, netko tko će me zagrliti i saslušati me ili samo pored mene sjediti... Samo to tražim, ne tražim puno.

Jel tražim puno??

 

Nekako kao da mi u zadnje vrijeme svi polako okreću leđa, jedan za drugim, svi... a ja uopće ne znam što sam krivo učinila ili rekla...

Kao da sam u mrklom mraku, u prostoriji bez vrata i prozora.

Toliko je bilo situacija kada su mene drugi trebali, bila sam uz njih, a sada ispada ...

Ne ne mogu...

Ko da više ništa nema smisla...

Još ovaj mladi izgubljeni život... Treća mlada duša koja je napustila ovaj svijet a na ovaj ili onaj način je ušla u moj život...

 

Lyrics: Beyonce - Listen [Artist Lyrics]
Album: Dreamgirls Soundtrack
Watch Music Video hot!

Lyrics to Beyonce Listen

Listen to the song here in my heart

a melody I start but can't complete

Listen to the sound from deep within

Its only beginning to find release

Ohh the time has come for my dreams to be heard

They will not be pushed aside and turned

Into your own, all 'cause you won't listen

[chorus]

Listen

I am alone at a crossroads

I'm not at home in my own home

And I've tried and tried

To say whats on my mind

You should have known

Now I'm done believing you

You don't know what I'm feeling

I'm more than what

You've made of me

I followed the voice, you gave to me

But now I've gotta find my own

You should have listened

There was someone here inside

Someone I thought had died

So long ago

Oh I'm screaming out

And my dreams will be heard

They will not be pushed Aside or turned

Into your own

[ these lyrics found on http://www.completealbumlyrics.com ]

All 'cause you won't listen

[chorus]

Listen

I am alone at a crossroads

I'm not at home in my own home

And I've tried and tried

To say whats on my mind

You should have known

Now I'm done believing you

You don't know what I'm feeling

I'm more than what

You've made of me

I followed the voice, you gave to me

But now I've gotta find my own

You should have listened

I don't know where I belong

But I'll be moving on

If you don't, if you won't

Listen to the song here in my heart

A melody I start, but I will complete

Now I am done believing you

You don't know not what I am feeling

I'm more than what you've made of me

I followed the voice you think you gave to me

But now I got to find my own - my own

 

Svjesna sam da ovaj post nije uopće tipičan, kakve ste do sada pročitali, ali ovo sam trebala napisati, ovo je trebalo biti rečeno...

Koliko god jadno zvučalo...

Žao mi je što vam nisam pružila još koji poučan post, nadam se da ćete oprostiti... Biti će drugi put...

Veliku pusu šaljem Političarki, Poglavarici, Marcu, Filipu i maloj Ivić...

Uvijek ste bili uz mene i zato vam velika hvala, don't forget....

 

Post ću zaključiti rečenicom koju je izgovorila jedna meni jako draga osoba: «Neki ljudi su u tvome životu samo jedan dan, a neki su ušli u tvoj život da ostanu zauvijek!»

 

Ljubim vas sve!

Vaša

Marty

:( jedan mudar čovjek je kazao da u živtu ima vrijeme kad se smije i vrijeme kad se plače... Proći će. Ljubim

    pochela sam u zadnje vrijeme pisati nekakve kratke postove... razlozi su, pa ajmo rechi dvojaki, prvo uchim, drugo da znate da sam zhiva odnosno da smo zhivi, treche mislim da trecheg nema, daklem dobro napisah, dvojaki...

    neki dan sam sa svojim legicama s faxa prichala o keksanju, jelte uopche netipichna tema za nas... hihihi...
i jedna pochela spiku o eksperimentiranju, pa su padali komentari o tantri, kama sutri i ostalim ekshibicionim vrstama... vjerujem da ih ima...

    ali rijechi koje su pobudile dugu raspravu i moralno sagledavanje, jelte "moralno" khm khm... i bi li ne bi li shemu su:
MENAGE A TROIS iliti laichki recheno u troje...
iskreno, ne znam bih li htjela ili ne to probati iako ne bi  bilo loshe eksperimentirati =P ...

a sad bih ja vas pitala:
shto mislite o menage a trois-u? biste li pristali na to i pod kojim uvjetima? da li vas uopche pomisao na dijeljenje partnera privlachi, bez obzira bila to osoba od povjerenja?

marty

..nope.. don't think i could pull it off. ja sam čistokrvni škorpion - strastvena (hihi), ali posesivna dozlaboga.

ne bi se upuštala u to... dijeljenje partnera? apsolutno ne. nije to stvar posesivnosti - jednostavno smatram normalnim to da mi je partner jedini. i obratno.

ne djelit partera... ne!!! mare

hm...pa ne baš...

NE!

a novi post.....

bih li??? U ovom trenutku ne... ALi kada bih bio pijan i napaljen...mislim da i bih... Iako me ne privlači ideja

ei...prwi put sam tu...nice blog...u troje?...nebi ja to...swe kaj trebam mi dečko pruža,tak da ne...posjeti me...

  imam pitanje:

da li je dechkima zaista tako jako bitan izgled i zashto? ili ipak tamo negdje postoje iznimke kojima je bitniji karakter i pamet i da mogu s curom normalno razgovarat i razumjet se?

ili je zaista bez obzira na sve najbitniji izgled???


chisto informativno pitam

marty

kolko ja skužih... it's the whole package

nikad nije toliko bitan izgled, koliko ono kakva je osoba po ponasanju, naravi, dobroti, srdacnosti...itd.

pa sve ovisi...

hmmmmm... Ne znam.. stvarno.. mislim da to nikad ni neću skužit... ko bi njih razumija.... !

@dark: i agree!!! @tony: a po čemu? zanima me...

dijelim mišljenje s carrie....

da posebno je važno kakva je guza , pokazuje zdravstveno stanje, kondicijsku formu i plodnost

ei...bijah

:) ma svi su momci najobvićčnije drolje... mare

upoznala sam hrpu dečkiju kojima izgled nije nimalo važan, ali, nažalost, uvijek je više onih drugih ;)

moj frend kaže karakter.... ne vjerujem mu baš...

sretno valentinovo :)

sretno valentinovo :)

eeeeeeeeeeeeeeeeeej... ajde novi post?!?!?!?!?! ja imam novi SVRATITE he,he.. Sretno valentinovo! =)

Budjenje

ONA

U 6:30 budi se uz urlik jer mozda kasni.

Trci van iz sobe, pali cigaretu i nervozna je

jer je radni ponedjeljak ujutro pa mora biti nervozna kako bi u uredu

mogla pricati da je nervozna.

Otvara sve prozore da vidi hoce li obuci kisne

cipele ili ne, te ne bi li

bukom i hladnocom probudila pseto koje ne

pokazuje volju za ustajanjem.

U kupaonici ukljucuje pec, fen, ono za frckanje

kose, ono za ravnanje kose,

depilator i jos tri stvari kojima prosjecan

muzjak ne zna naziv.

Pali istovremeno jos tri cigarete, ovisno o

broju prostorija u stanu, dok u

kupaonici taj broj treba pomnoziti sa stupnjem

nervoze.

Kuha kavu i zasere stednjak.

Sprzi si obrvu paleci nikotinski stapic ispod

dzezve, a kap vrele kave joj

unisti pljugu i opece nos.

Ulazi u kupaonicu i spoznaje svu strahotu svoje

glave u ogledalu. Place pred

ogledalom, ali odlucuje krenuti u bitku.

Tusiranje i psovanje jer kreten jos nije

popravio bojler. A tek nabacane

gace i carape pokraj kante za ves...

Nije zadovoljna minivalom i pramenovima od

subote, unistava cetke, cesljeve,

viklere, fen s nastavcima i lupa po vesmasini

da probudi djubre.

Pacanje kremicama i pomadicama.

TV-prognoza vremena - ako ce puhat, mora stavit

vodootpornu sminku. Pada joj

pepeo na najmiliju majicu, bezuspjesno trazi

carape koje nemaju rupu na

vidljivom mjestu, spotice se o njegov prljavi

ves na podu.

Preliminarno sminkanje uz cupanje dlacica koje

nije vidjela sinoc i mazanje

noktiju dok se na radiju vrti iritantno Radio

Sljeme ili Radio Marija.

Spremna je, a tek je 7:45!

Shvaca da je vani pocela kisa i mijenja cipele

pa mora presvuci i sve ostalo.

Kako mora promijenit maskaru, brzinski krece u

kupaonicu i prekasno shvaca

da je u zahodu on i da upravo, o ne... pa on,

isuse, ne mozes... aaaaaaaaaa!

Bjezi u kuhinju i u suzama kombinira paralaksu

s tri ogledala kako bi dobila

trodimenzionalnu sliku svoje ljepote. Uspijeva

uz biranje novih nausnica te

stavljanje ruza koji bolje pase.

U 8:10 izlazi nadrkana i kasni...

ON

U 6:30 budi ga dvonoga koza koja vristi zajedno

s 4 budilice iako ima jos

sat vremena do normalnog ustajanja.

Zmiri u sat i okrece se na drugi bok.

Pokusava bez ustajanja prstima desne noge

skinuti od sinoc zaostalu carapu s

lijeve noge. Uspijeva.

Spava jos sat vremena, probudjen iznenadnim

skvicanjem najdraze, ali cvrsto

odlucan da ne izlazi iz toplog prije nego je to

stvarno potrebno.

U 7:30 zvoni sat. Vrijeme je za cesanje jaja i

protezanje.

Ruka kojom se pocesao ne smrdi toliko

alarmantno da bi se morao tusirati,

sto mu daje nagradni bonus od jos tri minute

pod poplunom.

Prdi takvom snagom da mu skoro ispadne oko, a

cvijecu u sobi ispadnu latice,

lapovi i tucak.

Gura glavu pod poplun i divi se vlastitom

smradu.

Zove ju da podijeli miris s njim, ali zene kao

zene - ne znaju sto je dobro.

Iskusava staru istocnjacku mudrost "ako mu

ga vidi dignutog, mozda se

napali". I tako nju jurecu gledaju tri

oka, ali bez ikakvog uspjeha, pa baca

drkicu u carapu.

Ulazi u zahod, stavlja kalodont na cetkicu.

Istovremeno pere zube i pisa te

se popisa po dasci, zidu, mrtvom zoharu,

vesmasini i kefici, sto zbog

erekcije, a sto zbog ispadanja cetkice.

Pljune pjenu iz usta u skoljku da se cuje ono

'blouc!'. Smije se.

Obrise sa zapisanih objekata ono vidljivo.

Pere oci i njusi se pod pazuh te eventualno

poprska i tu zonu.

Gleda se u ogledalo, nakesi i namigne. Brijat

ce se sutra, sada je

prehladno.

Vraca se u sobu, baca obleku sa stolice na

krevet i dugo trazi carape pod

istim.

Snjofa skorene i deformirano - zguzvane

smrdljive nanozne predmete i sjeti

se kako oprane carape mogu biti krute,

neelasticne i neudobne, a za otvorit

ormar bi se trebalo i dignut.

Kasno shvaca sto je napravio u 7:38 i nevoljko

uzima ciste carape.

Odlazi u kuhinju, sprdi se potiho iz inata i

sukne kavu.

U 7:45 spreman je za polazak.

U 7:46 izlazi i kad dodje do vrata od haustora

shvati da mu se od kave

pakleno prisralo. Trci gore. Sere. Kasni.

Haha, urnebes ;D

haha,dobaaar! ima puno verzija ovog al sve su odlične

hahaha,kako je dobro...Kissach & Hugach

jebo me isus, tko je tebe pojebao do te mjere da si dobila inspiraciju za ovakvo nešto?!?!?!?

ovo je dobro...LoL =))

ovo je definitivno "bračni život" suvremenog svijeta :-DDD

znam to već,ali smiješno je opet... :D mare

Ha,ha,ha,ha,ha... LOL Kiss by dark... svrati imam novi post =) josh malo ha,ha,ha,ha...LOL

ludo...=D pala sam sa stolca_nish novo_al to bi znacilo da mi je bilo ful smijesno...LOL kiSs

blesavi =)

jao meni... hahahaha....

lijep opis...nema sta :)

Jedna rijec.....UZAS...ne bi da mi se to dogodi.....za nju naravno....kiss

hehehehe.. :) cool..

hehehehe.. :) cool..